21:30

Kako je rođendan izgubio svu čar?

Ovaj post je onako brzinski napisan jer sam imala potrebu da izbacim ovo iz sebe, znam da me neće svi razumeti i da bih ovo možda trebala da zadržim za sebe, ali moj blog - moja stvar. (?) 🙂

Nekada, kao dete, mesecima unapred brojim dane do rođendana i radujem se...
Kako su godine odmicale ta sreća je sve više opadala... Mogu reći da se ta volja skoro potpuno ugasila početkom srednje škole.

Zašto? Ne znam ni sama, ustvari znam, ali ne shvatam zašto...


Od kako sam krenula u srednju školu, a to je bilo pre skoro 2 godine, staro društvo (kakvo-takvo) se udaljilo, raspalo, novo nije tako veliko, ni sa kim nisam preterano bliska... Nije neka razlika u odnosu da osnovnu, ali plašim se da više nemam koga ni da pozovem na svoj rođendan, plašim se da niko neće ni doći... Niko me više ni ne zove..
Ja ne znam da li se to ikome desilo, teško jer je retko ko budala kao ja, pa da se zalaže za ljude koji to ne zaslužuju... Elem, biližio se drugaricin rođendan i ona meni kroz priču nagovesti da će me pozvati, i ja nedelju-dve unapred razmišljala šta da joj kupim a da je obraduje, da je baš onako za nju, htela preko iterneta da naručim.. I sreća nisam, jer me na kraju nije ni pozvala hahahah beda.

I sad ja razmišljam, ona me nije zvala, a snjom sam skoro najbolja, druga je putnik i ne bi imala bus da dođe ovde, sa trećom sam još super ali ona ne ide više sa mnom u razred i otkud znam..., četvrta je bila prošle godine ali me nije zvala na svoj rođendan tako da nema logike da je opet zovem, peta ee ona bi možda došla, ali moža.

I šta sad, zovem njih 4-5 i ne pojavi se niko? Ili se pojavi jedna-dve? Ok i to je nešto, to bi valjda značilo da je bar nekome stalo, ali osećam se tako jadno...
Prošle godine me je dosta njih ispalilo što iz oš što iz sr.
Realno, sramota me je bilo kome to i da kažem, ali ovde mogu da napišem, baš me briga.🙂


I TO NIJE SVE! hahah kao na reklami.. Gratis mi je profesorka moja mila iz skoro najtežeg predmeta zakazala kontrolni tačno na dan rođendana, što znači učenje i nerviranje 3 dana pre i tri dana posle rođendana.

Ok, nije rođendan ne znam šta i nije smak sveta, ali Nova Godina, vikendi, priv maj, raspusti itd.  NIŠTA ne može da prođe kako treba, da budem zadovoljna i srećna, pa jel sad ne može ni je*eni rođendan?



Taj dan je tačno za 11 dana (22.5.), i ja ću dati sve od sebe da ispadne najbolje moguće, pa sad ako mi je život baš toliko sr*nje onda ništa, nema veze... 🙂

Imate neki savet kako da ulepšam taj dan pored svega?

Rođendan - očekivanja vs realnost

7 коментара:

  1. Znam da ti nije lako zbog toga i da osjecas usamljenost, ali opet, neće to trajati vječno. Naći će se, ako ne i srednjoj, onda možda nakon nje, neko ko će te stvarno razumjeti i voljeti takvu kakva si. Na kraju krajeva, tu je uvijek porodica, s kojom će ti možda biti mnogo ljepši užitak nego s drugaricama iz škole. Ja npr.rođendane slavim samo s užom porodicom, tako mi nekako najviše prija. A što se tiče toga kako da popraviš sebi raspoloženje, sigurno postoji nešto na čemu možeš biti zahvalna i što te čini srećnom. Misli o tome. Inače, nadam se da će sve na kraju biti dobro.❤️

    sweet-dreams-14.blogspot.com

    ОдговориИзбриши
  2. Ja se slažem sa Andjelom, rodjendan ti može mnogo lepsi sa porodicom, nego sa ljudima koji ti nisu pravi prijatelji.
    Ja evo u srednjoj skoli nisam imala pravu drugaricu, kao ni u osnovnoj, i bila sam svesna toga, samo, tada je to tak trebalo da bude, imala sam drugarice, koje nisu to bile, nismo bile drugarice i znala sam to.
    Na faksu sam upoznala divne ljude a kojima se družim i danas nakom sto sam zbog posla napustila faks.

    Draga moja dodji ce sve kada se najmane nadas, veruj u to, a do tada hej rodjendan ti je, uzivaj i tri dana pre i tri dana posle njega i svaki sledeci.

    https://aandymm.blogspot.com/

    ОдговориИзбриши
  3. Vidi ovako, ja svoje rodjendane ne volim. I to je cinjenica. Zasto? Jer mrzim da pravim zurke na koje, sto ti kazes, pola ne dodju, ovima sto dodju je dosadno, jer od mog drustva ih ima svakakvih i ne uklapaju se svi sa svima. Realno, zurke su fejlovi. Makar moje, jer mi krug prijatelja nije toliko sirok da bih imala zapravo 10-15 ljudi da pozovem na zurku. Iskreno, ja svoje rodjendane slavim vise zbog mojih roditelja, jer moja mama voli tako da pozove pola ulice na tortu, a ponekad se odvazim da izvedem 5-6 drugara negde. Mada nikad mi ne bude nista posebno. Bolje mi je kada sami izadjemo, onako, bez obaveza. Sve u svemu, ove godine sam odlucila da pored toga kada mama zove pola ulice (tu nemam bas pravo glasa) ne radim nista posebno. Viked pre rodjendana (jer sam baksuz rodjen 2. septembra, a.k.a. prvog dana skolske 2019.godine) pozvacu svoje 4 drugarice, koje inace zive kod mene, da prespavaju, i onako imamo celo leto jedan sprat u mojoj kuci za sebe, tako da cemo verovatno da izblejimo po terenima u komsiluku sa nekim picem i grickalicama, pod izgovorom da slavimo moj rodjendan. Tako da da, nemas oko cega da se nerviras. Nisi sama u nevoljenju (da, to je rec) svog rodjendana. Dan ko dan, prodje kao i svaki drugi. Samo sto si za godinu dana starija, mos mislit. Meni je frka recimo bila za cuveni osamnaesti, ali onda sam i to resila (imam ceo post na blogu o tome, da haha). Znas, kada je bio raspust izmedju osnovne i srednje, taj rodjendan nisam htela da slavim ni po koju cenu, jer tad pa dibidus nisam imala kog da zovem jer sam bila u svadji sa celim drustvom iz osnovne. Ali rekoh ti da se nista ne pitam kada majka zove komsije i rodbinu, tako da je zapravo sve ispalo jako slatko na kraju. Bila sam okruzena ljudima koji me vole hteli ne hteli, i jos nisam imala onaj cuveni stres oko rodjendana. Tako da nije ispalo lose, cak iako sam se osecala kao ti sad. Veruj mi, sta god da se desi bice okej. Javi kako ti je prosao rodjendan na kraju ❤

    Novi post---
    mellowcent.blogspot.rs

    ОдговориИзбриши